Samoća kao prvi korak prema odnosu

piše: Tomislav Ramljak

Nisam razmišljao prije o samoći kao o dobroj stvari…

Dok si tinejdžer ili mladić trudiš se svim snagama biti u vezi, gradiš samopouzdanje osvajanjem ženskih srca i pokazuješ drugima, a pogotovo svojim muškim prijateljima kako si iskusan sa djevojkama i na taj se način pozicioniraš na ljestvici frajera. Nažalost, kako tada nemaš iskustvo, kao ni zrelost, isto kompenziraš hranjenjem ega na prilično blesav način… ali šta reći, to je mladost!

Problem je ako to nastaviš raditi i u zrelijoj dobi.

U mome slučaju iz neke faze mladića koji je živio pod roditeljskim krovom ušao sam u brak prilično rano, sa dvadeset i tri godine, misleći pritom da sam konačno našao moju polovicu, onu puzzlu koja se savršeno uklapa. Međutim, postojao je jedan problem kojeg sam tek kasnije postao svjestan… Naime, ja nisam spoznao do tada niti kakva sam ja polovica, a još manje koji sam ja oblik da bi mi mogao netko drugi odgovarati.

Sredinom tridesetih u fazi odvojenog života od supruge dobio sam tu samoću… To vrijeme koje sam iskoristio kako bih upoznao sebe, promišljajući o svojim odlukama, željama i razmišljanjima o životu, nadopunio sam edukacijama koje su me dovele do toga da si priznam da o odnosima ne znam ništa. Da se razumijemo, što se tiče odnosa sa samim sobom, ja sam bio prazan list papira, pa kako sam onda i mogao očekivati da znam nešto o partnerskom odnosu…?

Želio sam konačno vidjeti što se može napisati na taj papir moje osobnosti. Bilo je to idealno vrijeme da se skupi hrabrost i pogleda u svoju nutrinu i krajnje vrijeme da napravim obrise svoje puzzle.

Nakon pet godina, došao sad do neke svoje istine, a koja je najbliže citatu od E. Fromma ''Paradoksalno, sposobnost da se bude sam, uvjet je da se bude sposoban voljeti.''.

Tek kad sam mogao priznati da mi je dobro biti sam, da sam pronašao u sebi tu ljubav prema cijeloj mojoj osobnosti (koliko god to egoistično zvučalo), tek tad sam shvatio da ja ustvari ni nisam polovica nečega, da ja sam kao i svatko drugi - jedinstvena cjelina!

Sada kada to znam, pristupam partnerskom odnosu iz druge perspektive, pokušavam partneru biti što bolja okolnost da se i ona dobro osjeća u svojoj potpunosti uz mene.