Savjeti
Odgovorena pitanja
Moja kći od sedamnaest godina je preko noći postala buntovnica bez razloga. Do sada je bila odlična učenica, a sada je totalno zahirila tako da sam nedavno bila pozvana u školu. Mislila sam da ću umrijeti od srama kad je razrednica otvorila dnevnik i počela nabrajati jedinice i neopravdane sate. Nisam znala što bih rekla. To stvarno nisam zaslužila nakon svega što činim za nju. Kad sam je kod kuće pitala što se događa obrušila se na mene bujicom uvreda tako da sam ostala bez riječi. Po njenom, za sve sam kriva ja. Ne može podnijeti ni oca ni mene i jedva čeka da se iseli. Stalno se pitam – Gdje sam pogriješila i kakva sam uopće majka? Kad bi mi netko rekao, ne bih vjerovala da se ovo meni može dogoditi. Brine me što će biti s njom, da ne propadne, ode u drogu ili nešto slično. Grizem se u sebi i ne vidim izlaz. Molim vas pomozite mi. Zabrinuta mama
Draga zabrinuta mama!
Pišete da vas muči krivnja i zabrinutost vezano za vašu kćer.
Kada kažete da se promijenila preko noći i postla buntovnica bez razloga dobro bi bilo saznati što se promijenilo u njenom životu i kako na to gledate.
Vaš odlazak u školu i sram kada ste vidjeli ocjene dolazi od vašeg viđenja uloge roditelja. Ako sebe kao roditelja procjenjujemo kroz ponašanje djeteta ona postoji šansa da smo ponosni, ali isto tako i možda češće da se sramimo. Čini mi se kada sebe okrivljujete za njeno ponašanje idete s uvjerenjem da je to što ona radi vaš osobni uspjeh ili neuspjeh. Vjerujem da ste radili najbolje što ste znali (sigurno je vi niste upućivali da ne ide u školu i da ne uči) međutim kako će se vaša kćer ponašati nije rezultat onoga što vi činite nego je njen izbor koji za nju ima neki smisao. Možda bi dobro bilo saznati što je to što vaša kćer želi, koji su joj prioriteti u životu.
Rekla bih da djeca često nemaju prioritete u svom životu kao što ih postavljaju roditelji. Kažete da je vaša kćer bila dobra učenica i sada ima jedinice i neopravdane sate. Predlažem da razgovarate o toj promjeni i vidite u čemu ona vidi problem, te ponudite pomoć ukoliko je treba. To je sve što možete. Naime roditelji često u sličnim situacijama krenu s prigovaranjem, kritiziranjem i kažnjavanjem. Mišljenja sam da taj pristup nije uspješan. To ne znači da treba mirno gledati što se događa. Djeca trebaju znati što mi mislimo o školi, zalaganju, uspjehu i neuspjehu jer je to naš posao kao roditelja, svakako trebamo reći kako gledamo na slabe ocjene i izostanke iz iskustva koje imamo i koje posljedice vidimo u tome, ali dijete će odlučiti što će s tim ovisno od toga što ono želi za sebe. To isto tako znači da je potrebno imati povjerenje u dijete, a kada se njegovo ponašanje i ciljevi razlikuju od naših očekivanja potrebno je prihvatiti razlike jer o našem pogledu na dijete ovisi i odnos s njim. Ako ga vidimo samo kroz ocjene, neopravdane izostanke, grubost u ponašanju često smo spremni dati etiketu tom ponašanju i vidjeti ga bezobraznim, lijenim, neodgovornim... a onda ćemo se tako i odnositi prema njemu. Vjerujem da su djeca više od uspjeha u školi, na nama je da otkrijemo njihove vrijednosti. Savjetujem vam da oprostite svojoj kćeri što nije savršena, ona radi najbolje što zna iako ponekad na svoju štetu, a isto vrijedi i za vas.
Kao roditelji nudimo djetetu uvjete za razvoj, ali nikako ne može napraviti da se dijete ponaša onkako kako mi želimo. Uloga roditelja je da stvara uvjete, nudi svoje znanje, mudrost, a dijete bira ono što je njemu korisno. Ono najvažnije što roditelj može ponuditi je prihvaćanje, razumijevanje, uvažavanje i podršku. Na taj način imate veće šanse da stvarate dobar odnos s kćeri, a ona priliku da otkrije svoje mogućnosti i poželi raditi za sebe korisne stvari. Roditeljstvo je životna škola, na tom putu imamo priliku učiti o sebi i rasti uz našu djecu.
Nadam se da ćete u ovom odgovoru naći nešto korisno za sebe. Ukoliko imate dodatnih pitanja i dvojbi slobodno pišite.
Srdačan pozdrav,
Vaša psihologinja
Rastavljeni
Moj muž i ja smo dva svijeta. Što smo stariji, čini mi se, sve smo udaljeniji. Već dugo razmišljam – Gdje je onaj zabavni mladić koji me osvajao prije dvadeset godina? Odavno ne dobivam poljupce kad odlazi od kuće ili se vraća s posla. Ne primjećuje kad si nešto novo kupim ili promijenim frizuru. Ponekad mi se čini da me uopće ne primjećuje, kao da i nisam tu. Imam osjećaj da ga ne zanimaju ni moje brige, ni moja veselja. Ponekad kad se probudim i pogledam ga, ne mogu a da se ne zapitam – Tko je ovaj čovjek u mom krevetu? Ne slutim ništa dobro i sve se više bojim kamo će nas to odvesti. Što više razmišljam o tome, hvata me sve veća panika. Toliko ljudi oko nas se razvodi, a to me užasava. Pozdrav, Ana
Draga Ana,
Čini mi se da ste nesretni svojim brakom i to pripisujete ponašanju vašeg muža.
Imate sliku braka kakvog bi željeli i vjerujete da bi on nešto trebao učiniti za to kako bi vi bili sretniji. To znači da vjerujete da on odlučuje o vašoj sreći. Ja mislim da smo mi krojači naše sreće, u vašem slučaju to znači da vi odlučujete kako ćete gledati na muža i što ćete raditi. Dok god vjerujete da on upravlja vašom srećom, gajite određena očekivanja od njega i usmjereni ste na njegovo ponašanje, a kad ono nije onako kako bi vi htjeli, to vas boli. Ja vjerujem da živimo onako kako gledamo stvari., Dok god ste usmjereni na muža i njegovo ponašanje koje nije onakvo kakvo bi vi htjeli, šanse za zadovoljstvo u braku su vam male. Od onoga što on radi po mom je mišljenju važnije što ste vi spremni raditi za svoj brak kako bi imao više šanse,a pri tome mogu vam pasti na pamet neke korisne stvari koje ovise isključivo o vama. Dobro bi bilo zapitati se kako gledate na sebe? Kako vidite sebe kao suprugu? Što je vaša uloga? Koje su druge uloge u vašem životu? Što pri tome radite? Što vas veseli? Kada vidite stranca u krevetu, biste li ga poželjeli upoznati? Vjerujem da se u tome krije odgovor na vaše pitanje i rješenje za vašu zabrinutost.
Promjenom gledanja na sebe kao žrtvu muževog ponašanja i preuzimanjem inicijative za svoj brak te usklađivanjem s njim imate više šanse graditi zadovoljavajući odnos te se posvetiti svom životu i osmisliti ga tako da živite zadovoljnije i osjećate se bolje.
Nadam se da vam moj odgovor pomoći u traženju načina kako živjeti zadovoljnije. Ukoliko imate dodatnih pitanja i dvojbi slobodno pišite.
Srdačan pozdrav,
Vaša psihologinja
Rastavljeni