Partnerstvo kao kraljevstvo

Ponekad je određene stvari jako teško objasniti na način da su odmah jasne i razumljive. Posebno je teško kada je riječ o tako kompliciranoj stvari kao što je  partnerski odnos, osobito kada su partneri vrlo nezadovoljni odnosom. Kao bračna savjetnica, moram se pobrinuti da ostanem povezana s oboje i da niti jedan od supružnika ne posumnja da sam na njegovoj strani. Stoga često odlučim da ono što imam za reći, kažem kao priču. Volim se služiti pričama ili metaforama i zato jer mi se čini da klijenti uz njih vrlo brzo učine samoprocjenu, što je uvjet svake promjene ponašanja. Ideje za priče ili metafore javljaju mi se tijekom razgovora s klijentima kao asocijacije na ono što mi oni objašnjavaju. Moram priznati da sam ponekad i sama oduševljena svojom kreativnošću. Ako mi se neka priča ili metafora učini baš zgodnom, ponavljam je, a istodobno i razvijam. Tako je i s pričom o kralju i kraljici.

Kako sam žena govorim u ženskom rodu i to nekako ovako:

Svaka bi žena voljela biti kraljica, ali što ako je broj kraljevskih obitelji i danas ograničen i uglavnom su svi kraljevi ili prinčevi zauzeti. Ne preostaje nam drugo  nego da si same izaberemo muškarca, odlučimo da će baš on biti naš kralj i postavimo ga na prijestolje.

To, naravno, nije dovoljno. Ako zaista želim biti kraljica, moram se i ponašati kraljevski. Kako? Jednostavno tako da se ponašam s ljubavlju i poštovanjem, kako i priliči kraljici. A što kraljica radi u svom kraljevstvu? Kad na podu ugleda bačene kraljeve čarape pomisli: «Gle, ovo su čarape moga kralja!«, pa ih uzme i odnese u košaru za prljavo rublje. Kad se slučajno spotakne na prljave gaćice, u njima vidi gaćice svoga kralja koje trebaju pranje. I tako je partnerstvo kraljevstvo, a kraljica čuva svoju  krunu.

»Zar mi savjetujete da u njemu vidim kralja kada po cijelom stanu  za sobom ostavlja prljave čarape i gaćice?! On je obična svinja, a ne kralj!« često čujem. Što se mene tiče možete ga vidjeti i kao svinju, ako je on svinja što ste onda vi? Zar ne želite biti kraljica? U konačnici, brak sa svinjom može biti samo svinjac.

Kad sam jednom tu priču pričala mladom paru koji je imao probleme u braku, muž je odmah uzviknuo: »No gospođo, točno to joj ja cijelo vrijeme govorim. Ja moram biti kralj.« »Nije tako jednostavno« rekla sam «jer, ako se vi proglasite kraljem vaša je žena sluškinja, a ne kraljica.« U kraljevskom braku i kraljev je prvi zadatak ponašati se s ljubavlju i poštovanjem.

Zanimljivo je kako smo duboko uvjereni da je naša sreća ovisna o drugima, a ne o nama samima. To je najočitije upravo u nedostatku inicijative. Još je zanimljivije koliko nam je ponekad teško pogledati svog partnera i u njemu vidjeti kralja, kao da je to ovisno o njemu, a ne o našem pogledu na njega. Kada smo birali partnere nismo tražili svinje ili sluškinje. Naprotiv, imali smo prilično visoke kriterije kojih se, kad bi jedan u drugome najviše trebali vidjeti kraljeve i kraljice, odjednom nehotice odričemo.  

Vjerujemo da je naš pogled na partnera odgovor na njegovo ponašanje u odnosu; kao da nismo svjesni da su uspoređivanje i na kraju procjena, isključivo naš izbor. Kako inače drugačije objasniti da istu osobu možemo različito vidjeti.  

Da pojasnim, kako dođe do toga da kralj odjednom više nije kralj i kraljica nije kraljica. Iako je kralj metafora za moje kriterije za izbor partnera i kraljica metafora za moje osjećaje u braku (za muškarce je to obrnuto!), s vremenom zaboravim da je riječ o mojim kriterijima i mom osjećaju s kojima on zapravo nema nikakve veze, osim što je slučajno izabran da ću u dobru i zlu živjeti s njim i uz njega zadovoljavati svoje ljudske potrebe. Mogao bi biti i netko drugi, no ja sam se odlučila za njega. Njemu sam pripisala sve ono što u mojoj glavi predstavlja dobro za mene. 

Zažmirila sam na jedno oko na sve što sam opazila i nije mi se baš svidjelo ili jednostavno ponovno u glavi odlučila da će se sve to već nekako riješiti u zajedničkom životu. Ne on, već moja sposobnost da ja u njemu vidim ono što trebam i što je za mene važno, jamčila mi je taj dobar osjećaj koji prati ispravan izbor i čini me kraljicom. Kako sam se istovremeno ponašala kraljevski i on se, naravno, grijao na tom suncu, ali ponavljam, da nije bio on bio bi netko drugi. Sami stvaramo vlastito zadovoljstvo ovisno o tome što želimo tj. očekujemo od partnera i kako percipiramo njega, sebe i naš odnos. O tome ne odlučuje nitko drugi nego mi sami. Ta je odluka u osnovi našeg ponašanja u odnosu bez obzira na to tko je naš partner i što radi.

Dok smo sretni u to nas nije potrebno posebno uvjeravati jer je prilično logično. Ali  kada u braku imamo teškoće, to nam je jako teško priznati, a gotovo nemoguće reći. »On da nema ništa s tim kako se ja osjećam, ma molim vas lijepo!« U tom trenutku počinje okrivljavanje partnera. Najprije da je, kad smo se upoznali, bio potpuno drugi čovjek. Odjednom je promijenio ploču i počeo se ponašati sasvim drugačije. Slijedi čitava hrpa ponašanja koja mi se ne sviđaju i, da sam za njih ranije znala, pitanje je bih li se uopće udala za njega. Činjenica je da se ljudi mijenjaju, a istina je i da kralj ima svoje nedostatke, ali kako ću na to gledati opet odlučujem sama. Kralj sigurno nema ništa s tim što je odjednom dobio svinjsku glavu. Razlike koje vidimo i neprijatna iznenađenja koja u braku primimo nas naravno ne oduševljavaju, ali nas niti ne unesrećuju, kako to pokušavamo prikazati. Ono što nas čini nesretnima jest dodana vrijednost koju pripisujemo tim razlikama i iznenađenjima, na isti način kao što nas je nekad usrećivala dodana vrijednost koju smo pripisivali sličnostima koje smo vidjele na običnom muškarcu i proglasile ga svojim kraljem.

Želim li živjeti u kraljevstvu, a ne u svinjcu moram se odlučiti raditi za taj osjećaj. Na kraju, u mom je interesu da budem kraljica. Tako je najbolje za mene. Nije svejedno  kako si objašnjavam tj. kako doživljavam sebe, kako vidim svog muža, kako razumijem njegovo ponašanje. Iako ja odlučujem da je on moj kralj, ne mogu postići da se ponaša tako kako bih ja željela jer to nije u mojoj nadležnosti. O tome kako će se ponašati odlučuje on sam. Kao što mene nitko ne može natjerati da radim nešto što ne doživljavam da bi bilo u mom interesu. U mom je interesu da se pokušam uskladiti s realnošću dio koje je i on. Potpuno je beskorisno očekivati da će učiniti nešto što, unatoč mojim željama, već godinama ili nikada nije učinio. Takva su očekivanja nerealna i nije pametno da s njima kvarim pogled na muža i brak, a time i vlastito zadovoljstvo. Za mene je bolje da na njemu tražim ono što mi se sviđa, što volim i cijenim, a isto mi je važno, možda čak i važnije. To što nas povezuje i zbog čega smo par. Pogled na to što nas povezuje nosi u sebi dobar osjećaj. Osim toga, obećanje koje smo si nekoć dali sadrži »u dobru i zlu«. Prijatelja upoznaš u nesreći, kaže izreka. U dobru nije teško ostaviti dobar dojam, u lošem je to ponašanje dostojno kraljice. Ne smijem zaboraviti niti to, da sam ja glavna zvijezda i redateljica svog filma i da ja sama, a ne on, odlučujem o svojoj sudbini. Na kraju, ako nikako ne ide, kraljica se još uvijek može odlučiti napustiti kraljevstvo.