Kako uzgojiti afričku ljubicu

Oduvijek sam posebno cijenila ljude kojima uspijevaju biljke. Imam prijateljicu čija terasa izgleda kao botanički vrt. Vrijeme i trud koji ulaže u svoje biljke čini čuda. Ne znam točno koliko je različitih biljnih vrsta uzgojila, ali samo pogled na neke od njih ispunjava me divljenjem. Među njima svakako je afrička ljubica.

Prije nekoliko godina darovala mi je jednu. Bila je sva u pupoljcima. Unaprijed sam se veselila njenim cvjetovima, kojih mi nije htjela otkriti oblik i boju, jer je željela da to bude iznenađenje. Ta je ljubica, naime, bila posebna po tome što ju je sama uzgojila cijepljenjem dviju različitih. Stavila sam je na posebno mjesto u dnevnoj sobi kako bih stalno mogla gledati kako napreduje, zalijevala je i svaki dan provjeravala što se s njom događa.  Za nekoliko dana opazila sam da se s mojom ljubicom događa nešto neobično. Pupoljci su mi izgledali nekako manji, a donji su listovi počinjali žutjeti. No nisam se posebno zabrinjavala sve dok nisam opazila da pupoljci padaju umjesto da se otvaraju. Bila sam žalosna, ali mi je bilo teško nazvati prijateljicu i ispričati joj što se događa. Nisam željela da pomisli da se nisam trudila ili da nisam znala cijeniti njezin trud i veselje s kojim mi ju je darovala. Da sam to učinila, mogla sam možda i spasiti moju ljubicu. Ovako, moja je afrička ljubica jednostavno izdahnula pred mojim očima.

Na kraju, morala sam se ipak suočiti s prijateljicom. Bojala sam se što će reći pa sam odmah joj požurila ispričati kako sam o ljubici zaista skrbila, zalijevala je i gledala svaki dan. Prijateljica nije bila uvrijeđena. Naprotiv, bila je puna suosjećanja, čemu, uostalom, i služe prijatelji. Zagrlila me i nasmijala se.

Draga moja, tvoja ju je ljubav ubila. Afričke ljubice vrlo su zahtjevna bića, čak pomalo svojeglava. No, moj je propust što te nisam na vrijeme upozorila. One trebaju svjetlo, mnogo svjetla, ali ne smiju biti izložene suncu. Zalijevati ih treba oprezno u tanjurić pod teglicom, i to tek onda kad zemlja nije vlažna. Pritom  moraš paziti da ne dodiruješ listove prstima. Lišće joj je vrlo osjetljivo na dodir i može uvenuti. Ne podnosi da je se stalno promatra, posebno dok cvjeta. Ni ti ne voliš da te gledaju dok se šminkaš. Ali to nije sve, kad je dođeš pogledati, moraš s njom malo porazgovarati ili joj nešto tiho zapjevati. Ali, molim te,  pazi na riječi, rekla sam ti da je vrlo osjetljiva. 

Bila sam već pomalo ljutita. – Još mi, molim te reci i to koji repertoar voli da ne pogriješim.

Naravno, ni repertoar nije nevažan. - rekla je prijateljica, smijući se.

Već isto popodne dobila sam novu ljubicu. - Nemoj, molim te. -  rekla sam kad sam je ugledala na vratima.

Opet ću zabrljati.

Ovaj put sigurno nećeš. – odgovorila je prijateljica. - Sad znaš što joj treba.

Imala je  pravo. Uspjelo mi je uzgojiti afričku ljubicu. Bila je zaista posebna. Ne samo zato jer je imala velike modrobijele cvjetove već zato jer je procvala na mom balkonu.

Priznaj, što si joj pjevala - zadirkivala me prijateljica. - To ti nikad neću otkriti. -  odgovorila sam joj smijući se.

Sigurno se pitate zašto sam vam ispričala ovu priču. Uzgajajući afričku ljubicu, palo mi je na pamet pitanje: “Koliko se često prema ljudima odnosimo kao prema cvijeću?”. Bez cvijeća možemo, ali bez ljudi teško možemo zamisliti svoje živote. Ipak, na cvijeće se nikad ne ljutimo ako ne cvate. Žalosni smo ako ne uspijeva i stalno preispitujemo svoje ponašanje. Na kraju nam ipak postane jasno da treba voditi računa o onome što mu treba ako želimo da uspijeva.

S ljudima često postupamo obratno. Posebno s onima koji su nam najbliži. Ljutimo se kad ne izražavaju zadovoljstvo našim odnosima. Okrivljavamo ih za njihova ponašanja i tražimo od njih da prepoznaju naše potrebe i htijenja. Zanemarujemo njihove želje i rijetko se preispitujemo. Možda bi s vremena na vrijeme trebali pogledati voljenu osobu kao da gledamo egzotični cvijet. I pitati se: “Nudim li joj ono što treba? Znam li uopće što joj treba? Cvate li uz mene?”. Zašto ne, ako djeluje u uzgoju cvijeća, možda će djelovati i u uzgoju odnosa s onima koji su nam važni.