Jesu li kućni ljubimci dobri za razvoj Vaše djece?

U većini slučajeva, ljudi vjeruju kako kućni ljubimci pridonose pozitivnom razvoju njihove djece, a rad iz 2003. razvojne psihologinje Gail. F Melsona ide u prilog upravo tome.  U tom članku Gail F. Melson navodi kako većina roditelja ističu da su kupili kućne ljubimce ''za svoju djecu''.

Pregledavajući literaturu o interakcijama između djece i životinja, Melson je izvijestila da je interakcija sa životinjama pomogla maloj djeci da bolje razumiju biologiju, u odnosu na njihove kolege koji nisu imali kućne ljubimce.  Djeca koja su pohađala vrtiće u kojima su se brinuli za zlatnu ribicu bila su preciznija u odgovorima na pitanja poput ''Ima li zlatna ribica srce?''. Također, oni su lakše povezivali informacije, zaključujući kako bebe žabe postanu veće, odnosno rastu baš kao i zlatne ribice. Nadalje, autorica članka ističe da su učenici osnovnih škola smatrali kako njihov odnos s kućnim ljubimcima traje ''bez obzira na sve'', pa čak i onda kada se ljute jedni na druge, za razliku od odnosa s roditeljima i vršnjacima.  Ujedno, djeca koja su od svojih kućnih ljubimaca tražila emocionalnu podršku bila su manje povućena i tjeskobna u odnosu na djecu koja to nisu dobivala. Još jedna studija koju je opisala Melson u svojem radu pokazala je kako su djeca koja su živjela s kućnim ljubimcima postigla veće rezultate kod mjerenja empatije.

U posljednjih desetak godina došlo je do napretka u istraživanjima ovog područja, međutim literatura je još uvijek poprilično skromna, osim kada govorima o interakcijama ljudi i životinja u terapeutskom kontekstu. Stoga je rad istraživača Megana K. Muelera sa Sveučilišta Tufts dodao važne informacije ovom području. Ona je provela nacionalnu longitudinalnu studiju pod nazivom ''4-H Studija pozitivnog razvoja mladih''. U istraživanju je sudjelovalo 7000 djece iz 42 države, u dobi od petog razreda osnovne škole do završetka srednje škole. Za potrebe studije, vlasnici kućnih ljubimaca kao i sudjelovanje u aktivnostima koje uključuju interakcije sa životinjama, kao što je na primjer jahanje konja, smatrali su se iskustvom interakcije između ljudi i životinja. Na temelju navedene studije, ona je došla do zaključka kako je veća vjerojatnost da će adolescenti koji su imali iskustva sa životinjama smatrati sebe važnim članovima zajednice, u smislu preuzimanja vodećih uloga u organizacijama ili služenjem u zajednici.  Također je utvrdila da što je veća razina privrženosti između tinejdžera i životinja, to oni postižu više rezultate kod mjerenja emocionalne povezanosti, što nije zapravo neobično.  Mueller ističe kako ovi nalazi imaju važne implikacije za činjenicu da interakcija sa životinjama može poslužiti kao način olakšavanja emocija i razvijanja socijalnih vještina koje su neophodne za razvoj i održavanje prilagodljivih društvenih odnosa s drugim ljudima. Djeca i adolescenti mogu puno naučiti o zdravim odnosima na temelju njihovih iskustava koja stječu u interakciji s kućnim ljubimcima te životinjama općenito.

Mueller je svjesna ograničenja svoje studije. Riječ je o relativnom malom uzorku, koji se odnosi na tinejdžere u Sjedinjenim Državama te na temelju njega ne mogu se odnijeti zaključci o uzročnoj ulozi životinja u životu djece. Nadalje, oslanja se isključivo na podatke ankete te mnoga druga ograničenja.

Kada je korisno imati kućnog ljubimca, a kada štetno?  Koje su moguće posljedice? Kako mogu ljudsko-životinjski odnosi najbolje pridonijeti razvoju ljudi, ali i životinja?  Ovo su samo neka od važnih pitanja, s obzirom na to da je malo truda posvećeno istraživanju ovog područja. Mueller ističe kako su kućni ljubimci izuzetno važan dio života mladih, a još uvijek se ne zna dovoljno o interakcijama između ljudi i životinja. Upravo njezin rad poziv je na detaljnija istraživanja ovog područja. Metodološki dobro razvojno istraživanje omogućilo bi praktičarima, odgojiteljima i roditeljima znanstvene dokaze koji bi bili ključni za donošenje odluka o tome kako, na koji način i kada uključiti djecu i mlade u iskustva vezana uz životinje, umjesto da se oslanjaju na vlastitu intuiciju.

Izvor: https://blogs.scientificamerican.com/thoughtful-animal/are-pets-good-for-kids/